U digitalnom dobu, posebno tijekom izolacije zbog pandemije COVID-a 19, naši su se ekrani pretvorili u prozore nekog novog svijeta, a komunikacija putem aplikacija poput WhatsAppa i Vibera je procvjetala. Te platforme, iako su nudile utočište alternativnog povezivanja, s druge su strane otkrivale dublje, skrivene narative koji zahtijevaju naše suosjećanje i razumijevanje. Takvo je bilo moje iskustvo u grupi cijenjenih stručnjaka, gdje je humor slabašno prikrivao duboku pozadinsku emocionalnu borbu.
Bila je to priča o četvorici uspješnih muškaraca, u kojoj se svaki borio s fizičkom manifestacijom svoje unutarnje uznemirenosti, što je bilo vidljivo u njihovim prekomjernim težinama, iznad 120 kilograma. U pokušaju da se što bolje nose s društvenim očekivanjima i osobnim bitkama, našli su utjehu u humoru, uobičajenom i, smatra se, zrelom obrambenom mehanizmu onih koji nose emocionalne rane preteške za otvorenu i artikuliranu komunikaciju riječima.
U spomenutoj grupi intelektualne elite kružila je slika: njih četvorica spremna su za ručak u kineskom restoranu uz opasku: "Uskoro ćemo ovom 'jedi-koliko-možeš' mjestu proglasiti bankrot!" Veselje je bilo zarazno, smijeh u grupnom chatu gotovo se mogao čuti, no među kikotanjem svaki bi empat mogao čuti tihi jecaj koji odjekuje iza digitalne fasade.
Za površnog promatrača ovi su muškarci samo dijelili trenutak zabave, ali ako se zagrebe ispod površinskog humora, otkriva se mehanizam suočavanja koji se koristi za prikrivanje borbe s vlastitom slikom, prihvaćanjem i unutarnjim mirom. Nesvjesno su izlagali svoju ranjivost publici koja nije vidjela dubinu emocija na djelu, dok je maska humora prikrivala društveni nedostatak emocionalne pismenosti.
Ovaj trenutak, zaleđen u pikselima srdačne fotografije, ističe goruću potrebu našeg društva – potrebu za povećanjem emocionalne inteligencije. Potrebu za njegovanjem sposobnosti da vidimo iznad površine, prepoznamo kada je smijeh tihi vapaj upomoć i razumijemo da samoponižavajući humor često može biti maska za dublje probleme.
Važno je, sada više nego ikad, nakon pandemije koja je univerzalno pojačala anksioznost, stres i emocionalni nered, ne samo slušati već i čuti, ne samo gledati već i vidjeti i percipirati. Emocionalno inteligentne interakcije mogle bi biti naš most do istinskog razumijevanja unutarnjih borbi koje većina nas proživljava, često prikrivajući svoju bol smijehom ili šalom.
Slika ovih četiriju muškaraca trebala bi biti poziv da naučimo raspoznati emocije i nenapisane priče ljudi oko sebe. Pružimo im ruku s empatijom, ponudimo podršku i stvorimo siguran prostor za istinsko izražavanje izvan prikladnog plašta humora.
Kako napredujemo, postaje nužno obogatiti naša društva, profesionalna okružja i obrazovne institucije dubljim razumijevanjem emocionalne inteligencije. Čineći to, zagovaramo svijet autentičnih pojedinaca koji osjećaju da su viđeni, uslišani te istinski i suosjećajno podržani dok nose svoje nevidljive terete.
Jeste li spremni prihvatiti svoje autentično ja? Poduzmite prvi korak prema životu inspiracije i autentičnosti uz Pleione Akademiju.
Comments