Srpanj 2023.
U zamršenoj mreži našega ljudskog postojanja emocije borave u našem umu, ali se manifestiraju kroz naše tijelo. Razumijevanje i iskorištavanje ove duboke povezanosti pruža nam moćan alat za njegovanje zdravijeg tijela i ispunjenijeg života.
Naša tijela komuniciraju jedinstvenim jezikom govoreći nam simptomima i senzacijama. Ti signali služe kao medij kroz koji naš emocionalni mozak šalje svoje poruke. Emocije se rađaju u našem emocionalnom mozgu, dok se senzacije pojavljuju u našem tijelu kao fiziološke manifestacije tih emocija. Na primjer, osjećaj leptirića u želucu, koji je često povezan s uzbuđenjem, način je na koji tijelo izražava i interpretira tu emociju. Dekodiranjem ovih tjelesnih simptoma stječemo uvid u svoje emocionalno stanje i otvaramo put za transformativne promjene.
Poznati američki socijalni psiholog Stanley Schachter tvrdio je da su naša osjetilna iskustva mješavina dvaju procesa: fiziološkog uzbuđenja i kognitivnih modela.
Fiziološko uzbuđenje širi se autonomnim živčanim sustavom, s evolucijskog stajališta najstarijim sustavom u našem tijelu. Utječe na naše organe, endokrini sustav, glatke mišiće i krvne žile. Djelujući neovisno o našoj svijesti, ovaj sustav regulira tjelesne procese bez obzira na našu volju. Ne možemo narediti autonomnom sustavu da izazove određene osjećaje ili ubrza rad srca. Sposobnost tijela da proizvodi emocije neovisno o našoj svijesti neformalno je poznata kao emocionalni um. U djeliću sekunde ta sposobnost pokreće naša dva temeljna instinkta − za preživljavanjem i reprodukcijom − često opisanih kao modusi borbe ili bijega te odmora i probavljanja.
S druge strane, kognitivne oznake ili interpretacije odvijaju se u neokorteksu, dijelu mozga koji zauzima viši položaj u hijerarhiji ljudskoga živčanog sustava. Omogućuje nam samoosviještenost i samoprocjenu, zbog čega ga nazivamo misaonim mozgom. Istaknuti neuropsiholozi, uključujući Daniela Golemana i njegove sljedbenike, koriste se radovima profesora Josepha Le Douxa za razvoj svojih teorija o emocionalnoj inteligenciji. Le Douxov koncept pruža okvir za razumijevanje dinamičke anatomije emocija. Senzorni signali iz očiju, ušiju ili kože putuju do talamusa, zatim istodobno jedan signal dolazi do amigdale, dok se drugi signal iz talamusa prenosi u neokorteks. Istraživanja pokazuju da amigdala, naš emocionalni mozak, reagira na dolazne signale 25 posto brže od neokorteksa, misaonog mozga. Prije nego što odgovori na podražaje, neokorteks ih obrađuje na različitim razinama, dok emocionalna amigdala brzo reagira jednim odlučnim potezom. Primjerice, kada nas ubode pčela ili opeče plamen, instinktivno povlačimo ruku, bez razmišljanja. Emocionalni mozak programiran je tako da djeluje brzo kako bi zaštitio naše tijelo od štetnih vanjskih utjecaja.
Iako su se uvjeti ljudskog postojanja tijekom stoljeća razvijali, moderna civilizacija rijetko nas stavlja u situacije koje zahtijevaju odgovore borbe ili bijega. Više nas ne progone predatori niti tražimo neposredno sklonište. Ipak, naš autonomni živčani sustav ostaje spreman mobilizirati svoje resurse kada je to potrebno. To također znači da bez obzira na to koliko se oslanjali na kognitivno rezoniranje, naši instinktivni emocionalni odgovori uvijek će biti brži i snažniji. Na primjer, kada osjećamo nervozu zbog javnog nastupa ili romantičnog susreta, naš misaoni mozak to percipira kao situaciju preživljavanja, a ne stanje odmora. U takvim slučajevima moramo procijeniti svoje emocionalno stanje i prilagoditi ga kontekstu moderne civilizacije, a ne onom naših predaka. Upravo u toj karici fiziološkog lanca emocionalnih reakcija leži potencijal za razvoj emocionalne inteligencije. Kognitivna interpretacija omogućuje nam transformaciju početnih emocija u društveno i emocionalno poželjna stanja. Kada se naše pozitivne kognitivne oznake usklade s našim fiziološkim stanjem odmora i probave, naše tijelo prima usklađene poruke olakšavajući rad našem misaonom mozgu. Međutim, postizanje ovoga željenog fiziološkog stanja ostaje izazov. Često se usredotočujemo na svoje misli i kognitivne oznake zanemarujući i odbacujući signale svoga tijela. Postupno, signali tijela postaju izraženiji i neugodniji tražeći našu pažnju. Tada postaje ključno istraživanje unutarnjih senzornih stanja za samokorekciju, osobni rast te postizanje stanja lakoće življenja i dobrog zdravlja.
Jeste li spremni prihvatiti svoje autentično ja? Poduzmite prvi korak prema autentičnom i inspirativnom življenju.
Comentarios