Emocije imaju svoju biokemijsku strukturu u našem tijelu. Sastoje se od određenih peptida i hormona. Primjerice, osjećaj leptirića u trbuhu dobro je poznat primjer snažne tjelesne senzacije koja označava emociju uzbuđenja.
Ovo znanje ključni je prekursor za formiranja emocionalne inteligencije ili tjelesne inteligencije. Definirat ćemo je kao sposobnost ili vještinu percepcije senzacija u našim tijelima te pronalaska adekvatnog odgovora na njih. Ako ne znamo da te senzacije moraju biti prisutne i ne prepoznamo da su prisutne, nikada nećemo krenuti na put samootkrivanja kako bismo ih bolje razumjeli te ispravno djelovali na njihov podražaj.
Te senzacije nisu ništa drugo nego demistificirano šesto čulo. Tijelo, koje s nama komunicira jezikom simptoma, doživljava svaki osjećaj na jedinstven način. Svi živopisni događaji ili oni koji se ponavljaju, kao i dojmovi koje osoba ikada doživi bilježe se u tijelu i određenim dijelovima mozga.
Zato napredna emocionalna inteligencija igra značajnu ulogu u našim osobnim performansama, društvenim interakcijama i, što je najvažnije, služi kao oklop za zdravo funkcioniranje našega biološkog hardvera, poznatog kao naše tijelo.
Ako su emocije kemikalije koje se mogu osjetiti (jednom kada naučimo kako), gdje se one nalaze u našem tijelu? Obično, negativne potisnute emocije vrlo mudro biraju svoje skriveno mjesto kako bi konačno bile uslišane. Drugim riječima, utjecat će na organ koji je najosjetljiviji i najpodložniji njihovoj biokemijskoj strukturi peptida i hormona, kako je već objašnjeno.
Bijes i ljutnja nastanjuju se u prsima i vrlo često dovode do mnogih kardiovaskularnih poremećaja. Izravno utječu na naš timus i štitnjaču, oslabljuju naš imunološki sustav, sužavaju naše grlo i vrat te uzrokuju nemir.
Strah izaziva stezanje u donjem dijelu trbuha, stvara osjećaj hladnoće u tijelu i predstavlja velikog neprijatelja naših bubrega. Globalna epidemija takozvanog "adrenalnog umora" usko je povezana s osjećajem straha i neadekvatnosti. Poznato je da kad smo uplašeni, možemo osjetiti potrebu za hitnim odlaskom na toalet. Strah, dakle, može uzrokovati i probavne smetnje prisiljavajući nas na žurno pražnjenje crijeva. Sve to ima svoju svrhu. Zamislite da vidite tigra i morate od njega bježati. Adrenalinski naboj natjerat će vas da se oslobodite svih nepotrebnih tereta kako biste brže trčali. U današnjem modernom svijetu rijetko ćemo se naći u situaciji bijega od zvijeri, no mnoge socijalne situacije imaju sličan učinak na naš mozak. Primjerice, situacija u kojoj vam šef priopćava da morate poboljšati svoju efikasnost za 50 posto ili dobivate otkaz. Iako otkaz ne predstavlja životnu opasnost, značajno može utjecati na vaš životni stil, što za naš mozak može biti ekvivalent situacijama preživljavanja od prije 100.000 godina. U takvim situacijama osjetit ćemo strah i nelagodu te val adrenalina i kortizola koji nas potiču na fizičku akciju, ali nećemo moći pobjeći jer bi to bilo socijalno neprihvatljivo. Taj se strah nakuplja u našem tijelu jer ga ne "istrčimo". Nakon određenog vremena, naći će način da nas podsjeti na svoju prisutnost, što može dovesti do stanja poput urinarnih infekcija.
Tuga je emocija povezana s odvajanjem od nečega ili nekoga koga volimo. Privrženost predstavlja ženski princip, nastanjuje našu lijevu stranu i manifestira se u obliku bolnog pritiska u lijevoj polovici prsa ili u središtu, oko srca. Često nastanjuje i pluća. Kako respiratorni sustav propada, tijelo postaje osjetljivije na infekcije, zbog čega postoji uobičajena izreka: 'Umro je od tuge.'
Prekomjerna briga upućuje na preopterećen središnji živčani sustav dovodeći do problema u području slezene te uzrokujući simptome poput mučnine i proljeva.
Općenito, visoki stres narušava homeostazu rezultirajući brojnim nuspojavama poput astmatičnih poremećaja, gubitka kose, kardiovaskularnih bolesti, gastritisa, želučanih čireva, ulceroznog kolitisa, iritacije crijeva te bolesti reproduktivnog sustava. To je dobro poznata i znanstveno dokazana činjenica.
Gnušanje može potaknuti psihosomatske bolesti u gušterači, jetri i drugim unutarnjim organima.
Zavist je negativan i vrlo destruktivan osjećaj izazvan uspjehom druge osobe i povećava vjerojatnost srčanog udara. Stoga, zar ne bi bilo vrijedno promijeniti svoja uvjerenja i percepciju životnih okolnosti kako bismo spriječili ove nepoželjne ishode? Ili naučiti slušati vlastito tijelo?
Zato je stvoren Pleione, naša stranica i utočište – kako bismo vam pomogli shvatiti i priznati da imate više utjecaja i odgovornosti za vlastito zdravlje, dobrobit tijela i izgled nego što ste ikada prije mislili. Vježbanje i zdrava prehrana ključni su, ali, osim ako nisu nadopunjeni zdravim emocionalnim kontekstom koji svi možemo stvoriti, ključ za dugovječnost i vaš najbolji život i dalje će biti izvan vašeg dohvata.
Tijelo je ključ za suočavanje s emocijama, a navedeni primjeri samo su mali dio opasnosti koje one mogu stvoriti.
Poricanje potrebe za usavršavanjem emocionalne inteligencije nije samo naivno i zatvoreno već i vrlo opasno jer postavlja zamku samosabotaže i potencijalno dovodi do prijevremenog starenja. A budimo iskreni, tko se ne želi osjećati i izgledati zdravo, mlado i lijepo? Ljepota dolazi iznutra i to se odnosi prije svega na lijepe senzacije i osjećaje. To je vještina koju svi možemo naučiti. Sljedeće pitanje je kako?
Jeste li spremni prihvatiti svoje autentično ja? Poduzmite prvi korak prema autentičnom i inspirativnom življenju.
Commentaires